Dvorska luda

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. Pod ovim se podrazumijevaju afrikati, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi. Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Šaljivdžija, dvorski šaljivdžija ili budala bio je historijski zabavljač tokom srednjovjekovnog i renesansnog razdoblja, koji je obično bio član domaćinstva plemića ili monarha, zaposlen da zabavlja goste. Jesteri su bili i putujući izvođači koji su zabavljali obične ljude na sajmovima i gradskim pijacama. Jesteri su i zabavljači koji nastupaju na modernim historijsko tematskim događajima.

Za zabavljače u srednjem vijeku često se smatra da su nosili odjeću jarkih boja i ekscentrične šarolike kape. Njihove moderne kolege obično oponašaju ovaj kostim. Jesteri su zabavljali publiku širokim spektrom vještina, a glavne među njima bile su: pjesma, muzika i pripovijedanje, ali mnogi su koristili i akrobacije, žongliranje, izgovaranje viceva, kao što su igre riječi, stereotipi i imitacija, te magični trikovi. Veliki dio njihovog zabavnog programa sastojao se od komičnih doskočica. Mnogi šaljivdžije šalili su se koristeći riječi ili pjesme o ljudima ili događajima dobro poznatim njihovoj publici.

Moderna upotreba engleske riječi jester počela je tek sredinom 16. vijeka, u doba Tudora.^[1] Ovaj moderni izraz potječe od starijeg oblika gestour, ili jestour, izvorno od anglo-normanskog (francuskog) značenja pripovjedač priča ili ministrant. Drugi raniji izrazi uključuju fol, disour, lakrdijaš i bourder. Ovi pojmovi opisivali su zabavljače koji su se razlikovali u svojim vještinama i nastupima, ali koji su svi dijelili mnoge sličnosti u svojoj ulozi komičnog izvođača za svoju publiku.^[1][2][3]

Mnogi kraljevski dvorovi tokom engleske kraljevske historije zapošljavali su zabavljače, a većina je imala profesionalne budale, ponekad zvane licencirane budale. Zabava je uključivala muziku, pripovijedanje priča i fizičku komediju. Također se sugerira da su izvodili akrobacije i žongliranje.

Učenjak David Carlyon bacio je sumnju u "odvažnog političkog zafrkanta", nazivajući povijesne priče "apokrifnim" i zaključujući da "popularna kultura prihvaća sentimentalnu sliku klauna; pisci reproduciraju tu sentimentalnost u šali, a akademici u prevarantu", ali to "posustaje kao analiza".^[4]

Šaljivdije su također mogle kralju dati loše vijesti koje se niko drugi ne bi usudio dostaviti. 1340. godine, kada su Englezi u bici kod Sluysa uništili francusku, šaljivdžija Phillippea VI rekao mu je da engleski mornari "nemaju petlje ni da skoče u vodu poput naših hrabrih Francuza".^[5]

Korijen riječi "fool (budala)" potiče od latinskog follis, što znači "vreća vjetra" ili mijeha ili onog koji zadržava zrak ili dah.^[6]

1. ^ ^{a b} Soutworth, John (1998). Fools and Jesters at the English Court. Stroud: Sutton Publishing. str. 89–93. ISBN 0-7509-1773-3.
2. ^ Welsford, Enid (1935). The Fool: His Social & Literary History. London: Faber & Faber. str. 114–115.
3. ^ "Jester". Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 28. 10. 2012.
4. ^ Carlyon, D. (2002). "The Trickster as Academic Comfort Food". The Journal of American Culture. 25 (1–2): 14–18. doi:10.1111/1542-734X.00003.
5. ^ Otto, Beatrice K (2001). Fools Are Everywhere: The Court Jester Around the World. University of Chicago Press. str. 113.
6. ^ "Online Etymology Dictionary". www.etymonline.com (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 3. 2017.